Nekadašnji srpski fudbaler Mladen Lazarević proživeo je neverovatnu dramu, dok je nosio dres Partizana. Sve se odigralo 2007. godine u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, kada je sa crno-belima bio na zimskim pripremama u Dubaiju.

Stvari koje mogu da se dogode samo u skrivenoj kameri desile su se Lazareviću, samo što kamere nigde nije bilo.
Sumnjičenje za pljačku veka kao člana bande „Pink Panter“, hapšenje, ispitivanje i sudar u taksiju – sve je to ni krivog ni dužnog zadesilo tadašnjeg defanzivca crno-belih pri povratku sa priprema u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

O tome je Lazarević govorio i otkrio sve detalje pravog pakla kroz koji je morao da prolazi. Da se podsetimo…

– „Zbog čoveka koji se zove i preziva isto kao ja, a koji je pre nekoliko godina učestvovao u najvećoj pljački dijamanata u Emiratima, doživeo sam niz neprijatnosti. Znao sam za taj slučaj, jer me je, kada se to desilo, drug zvao i rekao da mi je izašlo ime u „Blicu“.“

„Tada smo se šalili na račun toga, ali u Dubaiju mi nije bilo nimalo prijatno. Nije mi jasno kako je napravljena greška u identifikaciji kada imaju sliku mog imenjaka, koji je četiri godine stariji od mene.“ – rekao je Lazarević i nastavio:

„Prvu carinsku kontrolu sam prošao bez problema, ali sa druge su me vratili policajci. Ja predajem pasoš, policajac ga uzima, pregleda i tada počinje haos. Pale se sirene, dva policajca dolaze, upere puške u mene!“

„Moji saigrači su se već ukrcali u avion, a ja sam sedeo i čekao da mi se neko obrati. Onda su me odveli u jednu, pa u drugu kancelariju, ali osim obrazloženja da se moje ime nalazi na poternici, ništa drugo mi nije rečeno. Posle pet sati boravka na aerodromu doneli su moju torbu tešku oko 80 kilograma i s njom na leđima počeli da me vodaju sa jednog kraja aerodroma na drugi.“

„Do tada se nisam uplašio. Policajci koji su bili pored mene nisu bili ljubazni, ali me nisu ni maltretirali. Posle nekoliko sati šetanja od jedne kancelarije do druge, došla je „marica“ u kojoj je bila neka Kineskinja. Ona je imala lisice, ali ih meni nisu stavljali. Po njenim rečima bila je uhapšena zbog vize, a i muž joj je valjda radio nešto protivzakonito. Nisam znao kuda me voze.“

„U jednom trenutku sam primetio da smo sišli sa asfaltnog puta i prešli u pustinju, a posle kratkog vremena smo stigli u zatvor koji je izgledao kao na filmu! Svi su bili obučeni u narandžaste kombinezone. Posle nekoliko minuta izbila je tuča među zatvorenicima, a policija je jednom od njih oduzela nož. Tada sam se stvarno uplašio, ali na sreću nisam bio u kontaktu sa ostalim robijašima, već u kancelariji nekog majora ili potpukovnika.“

„Portparol Partizana Marko Vjetrović je potegao sve moguće veze. Zvao je našu ambasadu i predstavnike „Jata“, ali čini mi se da su najviše pomogli ljudi iz Al Nasera. To je policijski klub u Emiratima, kao što je kod nas bio Milicionar. Uz njihovu pomoć posle više od 24 časa bez hrane i sna odlučili su da me puste…!“